Loredana Bogliun

Loredana Bogliun rođena je u Puli 1955. godine, a potječe iz vodnjanske talijanske obitelji. Piše poeziju na vodnjanskome, drevnom istroromanskom idiomu. Rano se posvetila književnom prevođenju. Nekoliko je puta nagrađena na natječaju Istria Nobilissima. Uređivala je časopise za kulturu la battana, In aspre rimE - quaderni delle letterature dialettali e delle lingue minori i Filigrane, culture letterarie. Pokretačica je kulturne priredbe S poezijom u Vodnjanu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Puli te Rijeci i Trstu predavala je psihologiju i sociologiju. Prije toga bila je psihologinja u Talijanskoj osnovnoj školi u Bujama, ravnateljica Talijanske srednje škole u Bujama te istraživačica na Institutu za sociologiju u Ljubljani. U dva je mandata bila dopredsjednica Poglavarstva Istarske županije. Bavila se etničkim studijima i objavila više znanstvenih članaka. Poezija joj je prevedena na nekoliko jezika i objavljena u raznim antologijama i književnim časopisima. Književna kritika podrobno se bavila njezinom poezijom. Franco Brevini je u djelu „Izgubljene riječi. Narječja i pjesništvo našega stoljeća“ (Einaudi, Torino 1990.) autoricu  uvrstio među talijanske dijalektalne pjesnike 20. stoljeća. Među autoričinim knjigama posebno se ističu izdanja: „Poesie“, dvojezično izdanje „Ma∫ere/ Gromače/ Muri a secco“, višejezično izdanje „La peicia“, „Soun la poiana“, „Graspi/Grappoli“, „sfisse/fessure spiragli“, „Par Creisto inseina imbroio“, „La peicia“, „In tal seilensio /Va tišine/U tišini/Nel silenzio“, „Me paro la madona/ Moj oče mati božja“. Tamara Obrovac uglazbila je i izvodila njezine stihove objavljene potom na DVD-u „Transhistria“ te „Panphonia Istriana“.