Sa(n)jam Knjige u Istri ove će godine doživjeti svoje 14. izdanje. U temelje tog Sajma utkana je snažna kreativnost i inovacija u predstavljanju knjiga i autora. Stoga je pulski Sajam poznat i priznat i izvan granica Hrvatske po svojoj osebujnoj programskoj koncepciji.
Prirodno, bez unaprijed zadanih 'strateških' ciljeva, vodeći se zakonitostima struke i željom za kreativnim pomacima, Sajam će ove godine iznjedriti jednu opsegom (ali ne i duhom) manju knjižnu manifestaciju.
U prostorima Doma hrvatskih branitelja, na katu, niknut će novi festival, imaginarno osmo pulsko brdo, mnoštvo knjiga namijenjenih djeci. Festival dječje knjige koji će se održati istovremeno s 'velikim' Sajmom od 4. do 11. prosinca 2008, nazvali smo Monte Librić igrajući se s topografijom i toponimijom Pule na i podno sedam pulskih brežuljaka.
Autorska skupina koju sačinjavaju mladi pulski kreativci i zanesenjaci: Dean Gotal, Gordana Trajković, Maja Celija i Iva Đorđević, te 'veterani Sajma' Tereza Pulja, Mauricio Ferlin, Egle Vošten i Magdalena Vodopija izgradit će prvi festival dječje knjige u Istri. Na Monte Libriću sanjat će se knjige kao što se to godinama čini na pulskome Sajmu. Uz izložbu svih recentnih izdanja knjiga za djecu, te stručne literature za nastavnike i profesore, dječje psihologe i pedagoge, na Monte Libriću će se odvijati cjelodnevni festival autora za djecu, kreativne radionice, performansi, kazališne predstave, projekcije filmova za djecu, edukativne igre inspirirane knjigom i literarnim....
Već na prvom Festivalu dječje knjige uključili smo osnovnoškolce Istre (Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Medulin, Krnica, Divšići, Fažana) koji će aktivno sudjelovati u jutarnjim programima Festivala (osim subote i nedjelje). Popodneva na Monte Libriću rezervirana su za dolazak osnovnoškolaca Puljštine te individualni dolazak s roditeljima, bakama...
Školska djeca proći će u tri sata boravka na Festivalu poseban edukativni program vezan uz knjigu i književne manifestacije. Susreti s omiljenim autorom, razgled 'velikog' i 'malog' Sajma sa stručnim vodstvom, upoznavanje s procesom nastanka knjige, scenskim i filmskim uprizorenjem literarnog teksta... I to sve kroz igru i interakciju.
Zamišljeno je da svakoga dana dođu djeca iz jednog od istarskih gradova a dva će dana biti rezervirana za školsku djecu Pule.
Odrastanje uz knjigu smatramo jednim od prioriteta za našu djecu, temeljem na kojem se može izgrađivati nova intelektualna generacija Istre.
Autor: Vlatko Ivandić
MONTE LIBRIĆ
U jednom malom gradu kraj mora,
na obali kojeg veliki se brodovi grade,
kuće su na sedam gora, što zovu ih Monta.
Na jednom od njih, petom s desna,
prvom do mora, onom što park ima,
djevojčica Marina provodi svoja ljeta.
Sa sjevera je ona, iza jedan, dva, puno tunela,
ondje u školu ide, ondje joj roditelji žive,
pa kod bake dođe dok ljeto ne prođe.
Baka je stara, na more joj se ne da, te-ve gleda,
pa Marina parkom stalno luta, kamenje šuta,
od dosade je grozne, na cijeli svijet ljuta.
Svakog dana ljuta luta, od sunca žmiri,
pa dječaka jednog pogledom snimi
kako veselo kroz park juri, negdje žuri.
Iz jutra u jutro on juri, zuji, knjige u ruci nosi,
pa ona krene da ga slijedi, prati, dosadu skrati,
ali na stubama što niz brdo vode, dječak nestade!
Gleda ona lijevo, desno, svuda onuda,
nigdje njega nema, ispario negdje, ondje,
i zbunjeno pomisli: «Zagonetno neko mjesto.»
Sutra mu na put stane, nema da joj nestane,
i veli mu: «Bok, ja sam Marina, sorry kaj smetam,
ali od dosade mi gore, samo tebe sretnog gledat.»
Dječak neki dragi, ništa se ne ljuti, već onako fini,
reče: «Zovem se Goran i moreš poći sa mnom,
more poći svaki, ki libre, ki knjige čitati želi.»
U sebi će Marina: «Kakve sad knjige, hej, molim,
dosta mi je škole, al u ovom parku, u ovom gradu
od njega nemam ništa bolje», pa s njim pođe.
Kroz park je vodi, pored zvjezdarnice, k stubama,
i kod sedamnaeste stube od gore, petnaeste od dolje,
Goran zavi naglo desno i uđu njih dvoje u nešto.
Knjige gore, knjige lijevo, kao da im je tijesno,
Kaže Marina njemu: «Čudno neko mjesto.»
On se samo osmjehne i namigne zmaju.
Kad Marina ugleda zmaja, brzo iza Gorana stane
a on joj samo reče: «Ne trebaš ga se bojat, kapiš,
on ti samo tu, među librima živi, baš je mili.»
«Kaj ti je pak to, kaj me strašiš, kakav zmaj mili,
ovdje samo knjige i zmaj, hej, eto sad i slona!»
pita ga ona, pokazujući kog drugog, nego slona.
«Ovo ti je Monte Librić», pokaže on rukom oko sebe:
«Osmo gradsko brdo, ne vidi se izvana, samo iznutra,
libri su to za djecu, a kad odrastu, na njega zabe.»
Marini još velike oči od straha, zmaja, hrpe knjiga,
čak i slona, ne zna gdje da gleda, pa je Goran vodi,
o tom Montu priča, kak se ono zove, Kolibrić možda?
Misli si Marina: „Okej mi je Goran, onak fora,
Samo malo čudno priča, pola ga ne kužim,
Sve neki libri, monti, kaj to uče u školi?“
Korak po korak, kraj knjiga brojnih, prema gore idu oni,
pozdravi ih poneko dijete, namigne opaki gusar koji,
i kraj police zadnje, ljestvama starim, na vrh se popnu.
Sjede njih dvoje na vrhu knjiga, vrhu svijeta,
svud uokolo legende i štorije, bajke i priče,
čarobne metle, ukleti dvorci, usnule princeze.
Goran joj prstom pokazuje što pročitao nije,
još je mali, treći tek razred, a knjiga puno je.
Marina ga pita: «Kak za ovo prije nisam čula?»
«Nama se malima čitati ne da, crtiće stalno gledamo,
kompiće igramo, lazno za libre mi više nemamo»,
odgovori joj pa pocrveni, otkrivši želju svoju novu:
«Izaberi knjigu s polica pod nama, po koricama je traži,
pa mi sutra štoriju ispričaj njenu. U parku ćeš me naći.
Tornajmo se sad, vrijeme će ručka, čekaju me moji.»
Po putu za nazad, uzme ona knjigu jednu, rozu,
na naslovnici princeze i vile, pa kod onih stuba,
sedme od gore, pete od dolje, tako nešto, izađu vani.
Otprati je on do bakinih vrata, sad ona pocrveni,
a Goran se zbuni. Ali čim ode, za stol Marina žuri,
knjigu otvori i pomisli: «Baš mi je super taj Monte Librić!»
„Pročitat ću knjigu ovu, princeze i vile mene zovu,
a sutra ću neku novu uzeti, Goran će me tamo odvesti,
ali prije ću si haljinu ljepšu spremiti, kosu bolje urediti...»